ПоРтАл


ДИБИДрУС


Дигиталне библиотеке друкчије уређене Србије – Незадрживи циклус обнове... ДНЕВНИК Преображења Србије

ПоРтАл-насловна | ФЕЊЕР (у тами) | Администрација Нечисте крви | КОЛО | Јавност | | | | Србија"ИЗМЕЂУ" | Звездана капија | Заветина+ | Канал ЗАВЕТИНА | ТАЈНОВОДСТВО| ФРЕСКЕ | МУРЕЋЕП | ЗАВЕТИНЕ Суз | АМБЛЕМтпс | ПРЕТПЛАТА | |НЕЗАВИСНА ИЗДАЊА |ЗАВЕТИНА:ДИБИДрУС |Купи књигу, часопис,претплата||КО ИМА ПРИСТУП веб-сајтовима и заштићеним, нејавним, локацијама Портала Великих претеча | Сазвежђа З, почев од 17. марта 2019? Власник, уредници, поједини сарадници и пријатељи. Добротвори. Претплатници. За све остале - приступ није дозвољен. Као утеха, за понеке од оних којима је "Сазвежђе Заветина" остало у лепој успомени, власник је допустио (до краја текуће године) слободан приступ једном мањем броју веб-сајтова уз подршку GOOGLa. Ова одлука је неопозива. Молимо вас да нам не пишете и не тражите дозволе. | Видети више Контакт >Ауторска права © Мирослав Лукић и синови, 2001.

Translate

Претражи овај блог

eccellenza IPERBOREO

А што се тиче словенских народа, они ће отићи у Хипербореју...
Резултат слика за црнјански ретке слике
... Довољно је, међутим, само, да заиста задремам, па да се збиља сетим, како улазимо у такозвани Залив крста, који се тако зове, не знам зашто, али је један од најлепших, на Шпицбергену. Има тако лепу, благозелену, тундру. Мој познаник каже, талијански: verde tenerello. /Вода, пред том тундром, прелази, са зеленог, на дубоко зелено. А оштри врхови су мрки, иза тога, а небо, бистро плаво. Са тих брда глечери теку, у неком непомичном току - непомичном за људско око - а личе на залеђену реку. /Кад се тргнем и отворим очи, Тиренско море ми се чини, модро. /У њему се ту не огледа ништа. Ни небо. Ни једрилице. Ни облак на небу. /Чим отворим очи, поменута, млада Неаполитанка - којој се види пупак, на лепом, разголићеном трбуху - почиње да ме исмева. Маркиз (каже име) прича, да је, по мом мишљењу, све боље, на Северу. И човек. И жена. И природа, и књижевност, и сликарство, и театар, а нарочито ватра, коју у свим кућама, и најсиромашнијим, имају. Сви су шампиони, клизачи, на леду. /А што се тиче словенских народа, они ће отићи у Хипербореју... - Милоша Црњански - eccellenza IPERBOREO - КОД ХИПЕРБОЈЕЦА I, 1966, Београд, стр. 334 - 335, поглавље Етрурски анђео)

ЛеЗ 0013382

Посебне.ИЗАБРАНЕ СТРАНЕ

Посебне.ИЗАБРАНЕ СТРАНЕ
КОВЧЕГ БЕЗРАЗЛОЖНИХ УСПОМЕНА II

Укупно приказа странице

Истакнути пост

Проф. др Владимир Станојевић ( 5 . март 1886 - Београд, Брезник, март 1978.); трагом "Експресове посете недеље"

(Брезник, 5 . март 1886 -  Београд, март 1978.) ......Професор Б. Димитријевић врло често цитира лекара проф. др. Владимира Станојев...

среда, 2. децембар 2009.

Љиљана Вујић-Томљановић: ПРИНЦИПИ (Прво публиковање у Заветинама)


ПРИНЦИПИ
__________________________ Ауторка
кроз ватру и мач кроз плач и драч
вождовски одважно смјело корачали
на крилима од спаса благе вијести
пронијели
Принципи од имена ангела Гаврила
душмани тирани уљези шпијуни
на коцу мученици распети пред свијетом
к'о у причи препричаној познатих јунака
снобова у свили што зову се бог
а ништа су прашина смог

о тај братски санак слатки превари нас
омчу свеза – кућу на распућу скући
свак' своју авлију 'оће надмеће се размеће
јоште мало ничег није (ма ни црва)
пуста оста испод софре мрва

одвајкада пред страхом не клечасмо
нит' слуга бјесмо покорни злом господару
као крин миомирисни к'о грлица у лету
да без мрве можемо показасмо свијету

та болом се ништавило истискује
и у дну срамоте мач правде царује
Љиљана Вујић- Томљановић*
Љиљана Вујић- Томљановић (1958, Међувође надомак Приједора. Живи у Босанској Градишки. Поезију пише од основне школе. Послала је на овогодишнји књижевни конкурс Заветина рукопис, из кога ћемо објавити делове негде другде. Каже да у рукопису има и књигу есеја "Дух и чини", саветујемо да нам пошаље електронску верзију рукописа да прегледамо; можда нешто и публикујемо? Надамо се да ће ово публиковање бити брже од првог снега ове године. А и друге ауторе охрабрууемо да нам шаљу своје необјављиване рукописе...

понедељак, 19. октобар 2009.

Prva nagrada za kratku priču Tatjani Cvejin


ZASPALI ZA VOLANOM

Između straha i hladnoće, jeza. Mili pod kožom najezda cvetnih vaši sivomrkih i modroružičastih sumanutosti, tmurnojarkih vedrina sveta, večito i neobjašnjivo starog, prorezanog, poroznog, prolazno bezobzirnog, neizgovorenog, bezizrazno i osmisleno ograničenog i bezbednog. Na hiljade i hiljade kilometara okeana i kopna besmislenosti. Zaustavljanje neizustivog.Uzdah sa očima boje smrti traje. Odoleva.

Moramo se izvući odavde – sledi razgovor.

Kako?

Nekako. Nikako na onu stranu odbrane.

Odbrane?

Da, Ne sukobljavati, suprotstavljati, govoriti. Promišljati o vremenu kada su stabljike odolevale nadprirodnim pojavama. Bez određene strategije, jer, neodređeno je u posledicama, u budućem biološkom nadovezivanju. To nije nadgradnja i nije spas u privremenoj stabilnosti, smeštaju, zadovoljstvima. Klas klasa u izrodu nasušnog hleba koji nije dovoljan za prehranu savesti.

Uzimam rukavice, makaze, metlu, nož za svaki slučaj, nepromočivu obuću, zaštitnu odeću, neizostavne naočare i krećem. Biće to duga i nema borba. Mnogo ih je.

Izgleda da smo se sporazumeli.

Klimam glavom takvom izgredu izgleda.

Krenuh na listove. Agresivno, ljutito,osorno. Tako su i nas uništavali. Kidali, lomili, obeležavali, bacali. Jednog po jednog, ali, nije vredelo.Između prakse i teorije, požurivalo se. Između zametnutog semena i sasečenog korena. Do konačnog rešenja koje nije stizalo. Nije ga bilo ni u poštanskim pretincima, vrhovnim, pokrajinskim, međunarodnim i emajliranim sudovima u kojima se nešto krčkalo danima, mesecima i godinama.

Šta je to nešto?

Zime se surove i hladne.Pored noktiju i prsti otpadaju sa šakama i mesom koje se oderano puši i pari bezvrednom nestabilnom monetom, kriči u magli. Takvi su dani i nedani, a mesec sit. Okrugao i pun. Nikada isti i nepredvidiv.

POMOLUZ antikorozine

Pomolim se za drvo i metal

Pomolim se za zaštitu grašavinske stolarije i podova

Pomolim se za spoljne fasade

Pomolim se za čamce

Pomolim exspres lak za korpe

Pomolim drvo u lazuru

Pomolim parket ...

Štetočina na pretek i poput mrkih praškastih obličja ne daju se prepoznati.Odolevaju godišnjem dobu sadašnjosti. I dok zaštitnim sredstvima napadnute grančice sa listovima bez mnogočega uklanjam vandalskim hiruškim zahvatom nežnosti, najezda trnja, osećaj netrpeljivosti između svraba i bola muči. Za sebe pridržavajući osećaj koji je uvek samo jedan uz vlasništvo koje poput zaloga gomila se, po pitanju žene, Talmud kaže:“Žena više voli siromaštvo uz muža koji je voli nego bogatstvo bez ljubavi.Žena ima bolji instinkt da proceni karakter stranca nego muškarac Ako ti je žena mala, sagni se da čuješ savet koji će da ti da“.

Ona skorašnja trideset i osma. Trojka polovina osmice.Osmica preobraćena u horizontalu nule definiše. Sve je ništa. Tako se govorilo.Razum.Hrana koja se baca ka sporednom delu koloseka i sve dok voz ne protutnji, ne vide se zvezde.

Koje zvezde? Kakve? Šta znače?

Počelo je u zoru. Cvokotanje kostura zveče sablasnom tišinom. Sve do žarkog podneva

Ništa. Nikom ništa. Neko se uprkos ničemu nada. Podrhtava i treperi.

Multinacianalnost. Multikulturalnost. Multiprocesor. On, Ona, Ono. Geografska sprava multirodoljubivosti. Kako smo se samo sami voleli i odupirali upozorenjima ...

Kako?

Jedan narod, jedna država, jedan vođa (Ein Volk, ein Reich, ein Fuehrer), Versajski mir, smrzavanje i gladovanje u međugraničnom pojasu čekanja.

Čega?

Po huku voza, tutnju u gluvonemom dubu daha, potisku pripravnosti i hrabrosti tamo gde bi mogli biti zapisani – nismo. Odmaknuti od mušica ili u potrazi za inicijalima uklesanim sa spoljne strane vagona i između fakata i fikcija „arbeit macht frei“ – kompenzacija ...

... U Segedinu smo bili oko dve nedelje, pa potom prebačeni u Baju. U Baji je vršeno vaogoniranje i onda su nas četiri dana vozili u blombiranim vagonima, bez vode, bez hrane, bez mogućnosti za vršenje bioloških potreba, a u prepunim vagonima bilo je i puno mrtvih. Nakon tih četiri dana stigli smo u Aušvic. Vrata se otvaraju, teraju nas napolje, okolo je bilo mnogo ljudi u pižamama, u štraftastim uniformama, u stvari. Iz vagona su nas isterali na peron, postrojili, odvojili muškarce od žena. U stroju smo išli prema podijumu na kraju perona, gde su bili „esesovci“. Kasnije sam saznao da je jedan od njih tamo bio lično Jozef Mengele, „anđeo smrti“.

... Sećam se ... Kao da je juče bilo, transportovali su nas u stočnim vagonima. Pitam se kako je bilo, koji pravac?

Kroz istoriju. Kroz istoriju kada kao kroz središte dragog kamena prosija zrak svetla, provlače se tanane niti nadanja i strpljenja.

Pljačka. Spaljivanje knjiga, bojkot trgovaca, uklanjanje Jevreja - iz državne službe, škole, kulturnih ustanova. Kremacija. Šta ćeš više?

Noć. Kristalna noć. Drugo vreme je i drugi ljudi.

Želim bar još samo jednom da zagrlim...

Moja majka uzima u naručje pepeo iz krematorijuma koga vetar odnosi u vasionu.

Kristallnacht. Reichskristallnacht. Pogromnacht

Carska kristalna noć.

Pogrom...

Hoću da zatvoriš oči .Oluja. Tlo je peskovito. Suvo. Sipko i gipko.Telesa talasaju. Rojevi. Međ obeščašćenim i obolelim razjedenim lisjem i trnovitim grančicama kao da odmiču. Beže. Sklanjaju od najezde nemilosrdnosti.

Stigao je i novi transport i vagoni posve nalik konačištu. Konačno. Končano i zapetljano u glogu ili onom čvorištu bezrazložno vešajućih spodoba međ klatećim ognjištima u središtu pustinje.

Na svoje rame naslanjam glavu i dok roj ružinih vašaka hori, treba odlučiti između biljaka i insekata, koga sačuvati, kome pomoći da istraje, koga negovati i voleti. Boriti se i iz svog ropstva osloboditi lišća koga tek što ima ili već nečega što po rođenju nasledismo od svojih predaka, pa, ako je to pesma, čemu suze i taj osećaj nepredvidive pripadnosti bespolnosti, zavičaju, kamenu i pomaku ruke koja bi da miluje lice ili naličju, sve jedno, a nije jedno i jedino.

... Deca do četrnaest godina, svi stariji od četrdeset – levo!

Ograda. Zagrađen prostor ili površina tla privatnosti. Tako je i sa ljudima. Svako u svojoj, pod svojom kožom, svoj. Samozalagaonica zgrada i zagrada prisebnosti.Bodljikave žice sa visokim naponom, grad sa izviđačkim tornjevima, osmatračnicama, straže.

Svedok. Sve dok do doka. Sećanje. Odgovornost. Budućnost.

Napućenih usana i širom razrogačenih očiju progutane pomrčine zasićen svevekovnih užasa neupućenih ...podrška ... Ne odmah. Nakon globalnog zagrevanja valjda.

Podeliše i zvezde. Po krakovima, bojama, mirisima i ukusima. Između pet i šest.

Časovnik se zaustavio u pola šest?

Da. Časovničar reče da delove za te stare krntije nema, da su digitalni jeftiniji i sigurniji, da postoje mobilni uređaji i čipovi, a to što u ušima zvoni, mili pod kožom, iz nedara iskapava, prošlo je.

Pas laje, deca prolaze.

I nije važno odakle si, koje si religije, kakvo ti je porodično stablo. Ono što je važno jeste šta ti je u srcu ... negde pročitah dok Zaspali za volanom Rej Benson mljacka cigaru za cigarom, sede brade i duge proređene kose miljima i miljima sve do zvezda ka nebu hodi duhom tradicije, stihovima, muzikom.Peva

Godinama, časovima, trenima stojim pred krematorijumom. Gledam prah svega što sam volele. Prah svega što je bio život.

Ne volim kristal, ali, i nemam ga. Dragocen, prevrednovan. Nemam ni kristalnu kuglu ni podozrenje. Sve što smo možda nekada imali, otišlo je. U nepovrat.Uspon i pad. Kamen. Kama. Kamila, Kamilica. Nećemo daleko stići.

Noć je. Kristalna noć. Kristallnacht. Reichskristallnacht Carska kristalna noć. Pogromnacht...


OPATIJA – Na Bejahadov natječaj za kratku priču, koji nosi ime »Simha Kabiljo«, ove je godine stiglo 26 priča. Žiri je prvu nagradu dodelio priči »Zaspali za volanom« Tatjane Cvejin (Vest dobijena od nagrađenog autora)
 

среда, 29. јул 2009.

ZAVETINE u novom ruhu i poznatom duhu

Nedavno je publikovana redizajnirana verzija zvaničnog sajta ZAVETINA

Tokom jula meseca 2009. godine postavljena je nova verzija ZAVETINA, prepoznatljiva po ugrađenoj izvrsnoj umetničkoj fotografiji Mirjane Sokolović (1949, Ivanje, Srbija), snimljenoj negde u južnoj Srbiji, možda na planini Radan?


Na prvoj stranici je uglavnom sve ono što bi eventualni posetilac trebalo da sazna, ako ništa ne zna o Zavetinama. Već na sledećoj, onoj prema kojoj vodi link izdavačka inicijativa, eventualni posetilac ovog zvaničnog sajta moći će, prošavši kroz kapiju Zavetina, da uđe u zamršeni, ali pregledni, možda pomalo i mistični lavirint Sazvežđa ZAVETINE, gde će pored ostalog moći da se upozna doista sa onom drugom i drukčijom Srbijom, koja se nazire iza neskrivenih ideala ZAVETINA. Izdavačkih, kulturnih, književnih, istraživačkih, vodećih...

Blogosfera ZAVETINA deo je Sazvežđa ZAVETINE, a u taj složeni svet elektronskog izdavaštva vode istovremeno sličice ili fotke i linkovi, na koje samo treba kliknuti. Predlažemo posetiocima da klikću na link, slovni, a ne na sličicu iliti fotku, ispod, jer je tako sigurnije i bolje.Sajt ima i dva brojača poseta, prvi na naslovnoj strani, i drugi, skriven, koji evidentira posete brojnim blogovima Zavetina.
U Zavetinama ima puno novosti, svežih, najsvežijih, tokom jeseni, publikovaćemo ih češće, kao i probrane priloge naših savremenih književnih poslenika koje ignoriše oficijelna nomenklatura...

***
Ovih dana javio nam se Filip Ivanović, mlad pisac, rođen u Podgorici, 05.09. 1981. Završio Filološku gimnaziju u Podgorici 2000. Prevodilac sa engleskog jezika 3 godine. Trenutno zaposlen u NVO MANS na programu borbe protiv korupcije. Objavio jednu zbirku priča pod naslovom „Amaterska raspodija“ u Podgorici, 2001. godine. Neuspješan emigrant u Mančesteru, Engleska u 2003. godini. Želja mu je da se u Crnoj Gori, koja je užasno siromašna po pitanju prepoznavanja i izdavanja neafirmisanih stvaralaca, stvari potpuno preokrenu. Mi smo nedavno publikovali drugu knjigu proze na našem sajtu Novo sazvežđe, uz podršku Googla.


Javljaju nam se i mnogi drugi pisci, ne samo iz Srbije, nego sa prostora svih bivših republika SFRJ, koji prepoznaju ono što radimo. Među njima najveći je broj onih koji žive izvan većih kulturnih središta Beograd, Novi Sad, Niš, Priština, Sarajevo, Zagreb, Skoplje. Javljaju nam se i pisci sa margine, ali i porodice preminulih pisaca, nudeći delovi rukopisnih zaostavština.

Sve češće nam se javljaju i prevodioci dela srpskih pisaca na svetske jezike.

ZAVETINE su u novom ruhu objavile i dva nova stalna konkursa, književni i prevodilački. Vredi ih pogledati, obavestiti se. Zavetine nastoje da, kao Veb izdavač, prošire usko grlo i da srpsku književnost izvedu iz geta i brloga, bez ičije novčane pomoći, osim retkih filantropa...

Ministarstvo kulture Republike Srbije i Pokrajinski sekreterijat za obrazovanje i kulturu omogućuju redovno objavljivanje Letopisa Matice srpske, što je lepo, i drugih uniformisanih provincijskih časopisa... Omogućuju putem tajanstvenih konkursa i prevodjenje dela pisaca vrlo bliskih vlasti... Neka... Videćemo šta će i od toga ispasti... Ali mi znamo, nemamo iluzija, da prevodioci po svetu nisu naivni... i da se vrlo malo, vrlo malo prevodi sa srpskog na druge svetske jezike ono što je zaista novo i vredno...

Pesnik Miroslav Todorović poslao nam je svoj stihovani izveštaj iz Trešnjevice, pesničko-fotografsko-skulptorrski, sad objavljujemo samo sliku jedne duplje, ne i stihove o njoj. Možda nekom drugom prilikom?
Druga Srbija se pomalja iz tih duplji jedne stare zaboravljene jabuke.
Zavetine su, da li znate, osnovale i tri elektronske Biblioteke, uz pomoć Googla, iz kojih možete pozajmiti knjige naših najpoznatijih pesnika, kao i pisaca iz Rusije, Rumunije. Jednostavanom komandom, klikom Saver us, možete doći do Gorskog vijenca, i do drugih knjiga publikovanih na književnim konkursima Zavetina poslednjih nekoliko godina.
Na samom zvaničnom sajtu ZAVETINA ništa više neće moći da se dobije besplatno, osim informacija, upućivanja, gde to može. Jer i Zavetine, posle toliko godina postojanja, treba od nečeg da "žive" i da stvore novac neophodan za štampanje štampanih izdanja... Zvanični sajt Zavetina, redefinisan, redizajniran, pre svega je namenjen online prodaji štampanih izdanja knjiga i časopisa Zavetina...








среда, 21. јануар 2009.

Interesovanje za konkurse ZAVETINA ne prestaje


21 januar, 2009 2:02 pm


Postovanje!


Zanima me da li se dati literarni radovi mogu slati na ovu e-mail adresu rasudenac@verat.net

?Koliko radova moze poslati jedan autor?Da li postoji neko starosno ogranicenje?Da li postoji neko ogranicenje po pitanju teme ili duzine rada?Bila bih vam zahvalna ukoliko biste mi odgovorili!Pozdrav!


Maja Antic


Napomena urednika:

ZAVETINE su prošle 2008. godine o svojoj 25 - godišnjici npostojanja, raspisale nekoliko književnih konkursa. Za 30 novih rukopisa knjiga pesama, romana, hronika, prepeva, studija, eseja itd. Tzv. Veliki konkurs Edicije ZAVETINE. Rukopisi su primani do kraja decembra 2008., ali zbog velikog interesovanja, rok je produžen do 25. februara 2009. godine.

Tim povodom smo dobili na stotine pisama, sličnih Majinom, pa koristimo priliku da skrenemo pažnju posetiocima naših sajtova i blogova, da rukopise na veliki konkurs Edicije Zavetina šalju na internet adresu zavetine@verat.net . Ili na adresu Edicija ZAVETINE, 11000 Beograd, Serdar Janka Vukotića 1/13.

Uslovi konkursa predviđaju da svaki autor može konkurisati sa više neobjavljenih i nepublikovanih rukopisa, koji se šalju Zavetinama u digitalnoj formi i odštampani na papiru, sa obaveznim podacima o autoru i izričitom potvrdom pisca da nije publikovao ili štampao već negde delo u celini. Nema ograničenja tematskih, ni starosnih. No obim rukopisa ne može premašiti 10 št. tabaka ili 160 stranica otkucanih slovima veličine 12 pinta, uobičajen A4 format, sa uobičajenim novinarskim proredom. Ponešto od radova koji su već pristigli i ušli u širi izbor rukopisa Zavetine su objavile na na nekoliko blogova, ponajviše na blogu http://www.zavetineplusultra.blogspot.com/ , ali i na drugimk blogovima Blogossfere ZAVETINA. Predlažemo zainteresovanima da posete i blog http://www.zavetineabovo.blogspot.com/ , polaznu stanicu Blogosfere Zavetina, kao i zvanični sajt Zavetina, gde su objavljeni književni konkursi http://www.zavetine.com/

Rokovi konkursa Zavetina su praktično završeni, osim tzv. Velikog konkursa, koji je produžen i koji se završava kroz mesec dana. Znači, nije preostalo mnogo vremena do kraja ovog konkursa. Svi učesnici konkursa, koji to do sada nisu učinili, treba da pošalju osim digitalne verzije svojih rukopisa, i štampanu na papiru verziju!!! Ako ima još onih kojima je nešto nejasno, neka pogledaju tekst konkursa na zvaničnom sajtu Zavetina.


Документарни филмови ЗАВЕТИНА

Популарни постови

COMPLETARIUM - Портал

УНИВЕРЗАЛНА БИБЛИОТЕКА НОВОГ МЕДИЈА.

На други, трећи поглед. ЦЕО СВЕТ је једна држава. "Сазвежђе З"